O ljudskim gubitcima Jugoslavije i Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, pa i o žrtvama logora Jasenovac, koji obuhvaća i logor Stara Gradiška, te njihovoj nacionalnoj/etničkoj strukturi postoje različite procjene i tvrdnje. U hrvatskoj historiografiji i javnosti, rjeđe i u srpskoj, posljednjih se desetljeća najčešće spominju procjene žrtava logora Jasenovac od približno 100 000.

Broj od približno 100 000 spominjao se već potkraj razdoblja socijalizma. Tako je početkom srpnja 1989. u Židovskoj općini u Zagrebu na predstavljanju knjige Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine^[1] srpskoga pravnika Milana Bulajića, inače zagovornika broja od 700 000 žrtava logora Jasenovac i poslije dugogodišnjega ravnatelja Muzeja žrtava genocida (MŽG) u Beogradu,^[2] reagirao publicist i tadašnji predsjednik Židovske općine Zagreb Slavko Goldstein te upozorio na neodrživost tako velikih brojeva. Pritom se pozvao na izračune demografa Vladimira Žerjavića i njegovu knjigu Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu te ustvrdio da u „Jasenovcu nije moglo biti ubijeno više od 110 hiljada ljudi“.^[3]

Žerjavićevi izračuni o broju jasenovačkih žrtava, napose oni iz 1990-ih o približno 80 000, najučestalije su se spominjali i prihvaćali u hrvatskoj historiografiji i javnosti kao rješenje kojim se ograđivalo od jugoslavenskih, a kadšto i današnjih srpskih tvrdnji o 700 000 ili više od milijun stradalih.^[4] U knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga (1992) Žerjavić spominje kako u knjizi Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu (1989),^[5] nije „istraživao ni izračunavao“ koliko je ljudi ubijeno u logoru Jasenovac, ali da se iz njegovih podataka moglo zaključiti da je riječ o „oko 100 tisuća“.^[6] Ipak, u članku Stradanja Jugoslavena u drugom svjetskom ratu, napisanom i objavljenom 1990, navodi znatno manji broj stradalih. Poričući tvrdnju srpskog antropologa Srboljuba Živanovića da je prema nalazima iskopavanja masovnih grobnica 1964. ustvrđeno da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 osoba, Žerjavić zaključuje da bi prema tim nalazima „ukupan broj mogao iznositi 40 do 50 tisuća, a ni u kojem slučaju broj od 700 tisuća“.^[7] Nadalje, u članku Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, objavljenom 1991. u zborniku Političko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, koji je sažetak njegove istoimene knjige, ustvrdio je „da je u Jasenovcu i St. Gradiški ubijeno oko 92 000 ljudi“.^[8] U spomenutoj knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga Žerjavić je taj broj korigirao i smanjio na približno 83 000, a ponovio ga je i u prijevodima te knjige na engleski i francuski.^[9] U svim daljnjim radovima i istupima, počevši od članka Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.–1945. objavljenoga 1992. u Časopisu za suvremenu povijest, navodio je 85 000 žrtava logora Jasenovac.^[10]

Na temelju popisa koji je 1964. provela Komisija za popis žrtava rata 1941–1945. Saveznoga izvršnog vijeća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Savezni zavod za statistiku SFRJ objavio je 1966. izvješće Žrtve rata 1941–1945.: (Rezultati popisa), u kojem se navode 134 464 logorske žrtve, od toga njih 24 752 u logorima Njemačkoga Reicha, 19 861 u logorima ostalih okupacijskih zemalja te 89 851 u logorima na području Jugoslavije. Prema izvješću život je u logoru Jasenovac izgubilo 59 589 osoba, od toga 49 874 u Jasenovcu, 128 u Donjoj Gradini i 9587 u Staroj Gradiški.^[11] Neznatno je manji broj poimeničnoga popisa žrtava logora Jasenovac (59 188) koji je Savezni zavod za statistiku pod naslovom Spisak žrtava rata 1941–1945. Ustaški logor Jasenovac 1992. umnožio u nekoliko primjeraka za internu upotrebu,^[12] a 1998. objavio Bošnjački institut pod naslovom Jasenovac: žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije.^[13]

Kako radom Komisije za popis žrtava rata SIV-a iz 1964. nije dobiven za jugoslavenski režim očekivani broj ljudskih gubitaka od 1 706 000, nego znatno manji, u izvješću Saveznoga zavoda za statistiku Žrtve rata 1941–1945.: (Rezultati popisa) i dodatnom Izveštaju o izvršenom popisu žrtava rata 1941–1945. Savezne komisije za popis žrtava rata 1941–1945. zaključeno je da su popisivači učinili niz propusta, da je popis nepotpun i da je njime obuhvaćeno 56–59 % ili pak 60–65 % osoba, bez objašnjenja na temelju kojega je izračuna takav zaključak moguć.^[14] Činjenica je, doduše, da na poimeničnom popisu iz 1964. nisu navedene osobe za koje nitko nije mogao dati podatke (ponajprije Romi), ali su isto tako na njemu mnogobrojne žrtve iskazane dva ili više puta, neke su navedene s nepotpunim ili netočnim podatcima, a mnogi su navedeni samo kao NN (ponajprije Romi). Usto, kao žrtve logora Jasenovac navedeni su i mnogi koji su kroz njega prošli, ali su život izgubili drugdje.^[15]

Od 1992. taj su popis u MŽG-u revidirali te je objavljen 1997. sadržavao podatke za 78 163 osobe koje su život izgubile u logoru Jasenovac.^[16] Dakle, u pet godina revizije popisa iz 1964. od 59 188 došlo se do 78 163 žrtve logora Jasenovac, što je povećanje za 18 975 osoba, odnosno za 32,06 %.

Niti revizija poimeničnoga popisa žrtava logora Jasenovac iz 1964. rađena u MŽG-u 1990-ih nije potvrđivala navode koji su ponajprije dolazili iz Srbije i Republike Srpske, najčešće o 700 000 jasenovačkih žrtava. Uz to su neki istraživači, poput pravnika i statističara Bogoljuba Kočovića, kojemu se ne može zanijekati znanstvena ozbiljnost, bili krajnje sumnjičavi i prema tom poimeničnom povećanju broja jasenovačkih žrtava.^[17] Pritom je ključno pitanje ili „ozbiljan problem“, kako je to nazvao publicist i povjesničar Željko Krušelj, metodologija izračuna broja žrtava logora Jasenovac na temelju popisa iz 1964. i neuvjerljivo objašnjenje o (ne)uspješnosti toga popisa i izrazito velikom postotku nepopisanih (44–35 %), koji se, zaključuje, temelji na „tadašnjoj političkoj potrebi očuvanja unaprijed zadanih brojki“.^[18]

Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) objavila je 2007. Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.–1945., koji je donio podatke za 72 193 osobe, a potom je revidiran i dopunjen, pa je 2013. na mrežnim stranicama ustanove objavljen popis s podatcima za 83 145 osoba stradalih u logoru Jasenovac.^[19]

Kustosi JUSP-a Jasenovac koji su priređivali Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.–1945. uz navedeni su izvor pojasnili i metodologiju nastanka popisa:

„Iz dosad najobimnijeg popisa žrtava Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije, Poimeničnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (597.323 žrtve), koji je na osnovi Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata, 1964. sačinio Savezni zavod za statistiku SFRJ, izdvojili smo imena svih osoba kojima su kao mjesto stradanja navedeni logori i stratišta iz sustava KL Jasenovac. Koristeći više stotina različitih izvora (knjiga, dokumenata, fotografija, izjava rodbine i prijatelja jasenovačkih žrtava, terenskih istraživanja i fotografiranja spomenika žrtava fašističkog terora), (…) uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob, sačinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KL Jasenovac.“^[20]

No prema Uputstvima za izvršenje popisa iz 1964. Komisije za popis žrtava rata 1941–1945. SIV-a SFRJ,^[21] izvješća Žrtve rata 1941–1945.: (Rezultati popisa) iz 1966. Saveznoga zavoda za statistiku, pa i dodatnog Izveštaja o izvršenom popisu žrtava rata 1941–1945. godine Savezne komisije za popis žrtava rata 1941–1945. razvidno je kako taj popis nije nastao na osnovi „Imeničnog popisa žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1946. i prikupljenih dodatnih podataka SUBNOR-a o žrtvama rata“, nego je temeljito planiran i proveden metodama obilazaka kućanstava u većim gradovima i mjestima, pozivanjem građana na određeno mjesto u manjim naseljima te crpljenjem podataka iz dokumentacije (koju spominju u JUSP-u) na područjima gdje je ona bila dostatna. U izvješću o izvršenom popisu navodi se da je u provedbi i planiranju popisivanja žrtava rata sudjelovalo oko 30 000 osoba, od njih oko 25 000 za to osposobljenih popisivača. Isto je tako u vrijeme kad se u JUSP-u Jasenovac krenulo s izradom popisa već postojao separat poimeničnoga popisa žrtava logora Jasenovac s podatcima za 59 188 žrtava, koji je, kako je prije navedeno, 1992. umnožio Savezni zavod za statistiku, a 1998. objavio Bošnjački institut. Uvidom pak u izvore poimeničnoga popisa JUSP-a Jasenovac može se zaključiti da se revizija popisa iz 1964. u JUSP-u Jasenovac ponajprije temeljila na reviziji MŽG-a iz 1990-ih.

Neovisno o tom na temelju čega je i kako nastao, popis JUSP-a Jasenovac 2007. u odnosu na popis iz 1964. povećan je za 13 005 žrtava, odnosno za 21,82 %, a 2013. za 23 957, odnosno za 40,20 %.

Usporedni rezultati popisa žrtava logora Jasenovac
Komisija za popis žrtava rata SIV-a SFRJ (1964) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1966)	Muzej žrtava genocida (1997)	Spomen-područje Jasenovac (2007)	Spomen-područje Jasenovac (2013)
59 589	78 163	72 193	83 145

Za nabrajanje primjedbi Poimeničnomu popisu žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.–1945. u ovom članku nema mjesta, pa se navodi samo ogledni primjer. Publicist Branko Kranjčev i novinar Josip Ćurković propitali su točnost navoda toga popisa za Židove Našica i našičkoga kraja, prema kojem je u logoru Jasenovac život izgubilo njih 177. Kranjčev i Ćurković sustavnom su analizom toga popisa utvrdili: „četiri osobe evidentirane su u Popisu žrtava dvaput“, „jedanaest osoba valja brisati s Popisa jer nisu smrtno stradale u Jasenovcu“ i „za dvije osobe s Popisa (Teodor Fleischer i Jozefina Fuchs) nema pouzdanih podataka o njihovoj sudbini pa bi ih zasad trebalo izostaviti s popisa jasenovačkih žrtava“.^[22] Dakle, postotak nedvojbenih netočnosti iznosi 9,60 % te je očito da nije riječ o pojedinačnim ili malim propustima.

Na propuste poimeničnoga popisa JUSP-a Jasenovac posljednjih godina upozoravaju i računalni stručnjaci Nikola Banić i Mladen Koić, no to nije rezultiralo znatnijim promjenama ukupnoga broja jasenovačkih žrtava. U travnju 2020. od 83 813 žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac prema inačici iz 2017. njih 55 915 Banić i Koić proglašavaju lažnima ili nepouzdanima.^[23] No navodi o 42 307 žrtava „uz čije ime stoji da je nepouzdan jedan od osnovnih podataka“ te o 17 182 žrtve „s imenom i prezimenom, ali bez imena oca, mjesta ili godine“ ne potvrđuju nedvojbeno da su te žrtve lažne ili nepouzdane. Ako su njihove računalne provjere mrežnoga popisa JUSP-a Jasenovac točne, trebaju ponajprije zabrinjavati podatci o 3398 žrtava „za koje je dosad poimenično pokazano kako nisu stradale u Jasenovcu“, 1873 „dvostrukih, trostrukih i višestrukih klonova“ i 1611 žrtava „kod kojih nije navedeno ni ime ni prezime“, što iznosi 6882 žrtve za koje su podatci nepouzdani ili netočni, tj. njih 8,21 %. Pribrojimo li im i 3671 žrtvu „u kategoriji nestalih i kategoriji nepoznato“, pa i 2919 žrtava „kod kojih nije navedeno ime ili prezime“, riječ je o 13 472 nepouzdane žrtve ili o njih 16,07 %, što nije zanemarivo.

Srpski povjesničar i muzejski savjetnik u MŽG-u Dragan Cvetković napisao je, počevši od 2000, niz članaka u kojima je donio svoje izračune mogućega broja žrtava logora Jasenovac. Oslanjajući se na popis MŽG-a, izračune je temeljio na procjeni da je polaznim popisom žrtava iz 1964. obuhvaćeno 56–59 % osoba.^[24] Cvetković je u kasnijim radovima o ljudskim gubitcima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i logoru Jasenovac izračune razradio te prikazao i strukturu žrtava.^[25] Prema njegovim je izračunima u logoru Jasenovac život izgubilo od 122 279 do 130 120 osoba.

Zbrajajući pokazatelje 1990-ih revidiranoga, djelomično dopunjenoga popisa Komisije za popis žrtava rata SIV-a SFRJ iz 1964, tadašnje podatke MŽG-a te poimenične i brojčane pokazatelje iz različitih provjerljivih i neprovjerljivih izvora, srpski povjesničar Antun Miletić zaključio je u knjizi Ubijeni u koncentracionom logoru Jasenovac 1941–1945 (2011) da je u logoru Jasenovac život izgubilo najmanje 146 248 osoba, od toga 80 192 žrtve prema poimeničnom popisu te 66 056 žrtava utvrđenih samo brojem, bez navođenja imena i prezimena (NN).^[26] S obzirom na to da je Miletićev žrtvoslov prepun osoba navedenih dva ili više puta, osoba koje ondje ne pripadaju ili nepostojećih osoba te previše NN osoba, može se zaključiti kako se ti brojevi žrtava ne temelje na vjerodostojnim pokazateljima.

Neki autori broj žrtava logora Jasenovac temelje na različitim iskazima i sjećanjima logoraša. Polazeći od takvih iskaza i sjećanja, srpski povjesničar Dušan Nikodijević u nekoliko je članaka objavljenih u Godišnjaku za istraživanje genocida^[27] 2016–2019. te u knjizi Jasenovac između broja i žrtve izračunao da je broj žrtava logora Jasenovac 1941–1945. minimalno 99 370 i maksimalno 208 346.^[28]

Nedvojbeno su iskazi i sjećanja logoraša neprocjenjivi kad je riječ o pojedinim slučajevima ili u opisu ozračja. Međutim, iskazi i sjećanja o logoru Jasenovac najčešće su uvjetovani emocijama i traumama, znatno se razlikuju po broju žrtava koje navode te su u tom pogledu nepouzdani. Stoga se može reći da je metodologija dobivanja broja logorskih žrtava izračunom na temelju iskaza i sjećanja krajnje dvojbena i ne može se držati znanstveno pouzdanom.

Rezultati poimeničnoga popisa žrtava logora Jasenovac utvrđeni u MŽG-u i Cvetkovićevi izračuni broja i strukture jasenovačkih žrtava naišli su na odobravanje dijela hrvatskoga društva i nekih povjesničara.

Povjesničar Ivo Goldstein u knjizi Jasenovac, u prvom hrvatskom izdanju 2018. i srpskom 2019, navodi:

„Velika većina od oko 120.000 do 130.000 ljudi koji su ušli u jasenovački logorski sustav nije izašla živa. Ubijeno je ili je umrlo od mučenja, bolesti i gladi oko 90.000 zatočenika.“^[29]

U bilješci se poziva na „Motl – Mihovilović, Zaboravljeni, 13–14“ (riječ je o Predgovoru povjesničara Filipa Škiljana u toj knjizi), no na tim stranicama, a ni drugdje u toj knjizi nema spomena broja od 120 000 do 130 000 logoraša.^[30] U knjizi pak Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća, objavljenoj potkraj 2019, navodi bez spominjanja izvora da je kroz logor Jasenovac prošlo „oko 130 do 150 tisuća ljudi“ te ponavlja kako je ubijeno ili je umrlo od mučenja, bolesti i gladi oko 90 000 zatočenika.^[31] U drugom hrvatskom izdanju knjige Jasenovac 2024. ponavlja kao u prvom izdanju da je kroz jasenovački logor prošlo od 120 000 do 130 000 ljudi, ali s uvećanom procjenom žrtava „od 90 000 do 100 000“.^[32]

Na predstavljanju srbijanskoga izdanja knjige Jasenovac (2019) u Beogradu 4. travnja 2019. I. Goldstein spomenuo je da je u poimeničnom popisu Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac utvrđeno 83 000 žrtava logora Jasenovac. Prema pisanju dnevnoga lista Politika Goldstein je zatim naglasio:

„Naravno nakon obimnog istraživanja shvatio sam da na taj broj treba dodati 10 ili 20 odsto nestalih ili nepopisanih žrtava. Verujem da je u Jasenovcu stradalo oko 120.000 ljudi i da bi se na nekoj stručnoj konferenciji sa tim složile i moje kolege istoričari u Beogradu.“^[33]

Pritom nigdje nije pojasnio koji su ga rezultati istraživanja naveli da vjeruje kako je u Jasenovcu život izgubilo oko 120 000 ljudi, jer je u knjizi koju je predstavljao naveo da je u logoru Jasenovac stradalo oko 90 000 ljudi. Ako bi se popisu JUSP-a Jasenovac pridodalo još 20 % nestalih ili nepopisanih, onda bi broj stradalih iznosio 99 600, dakle oko 100 000. I prije je I. Goldstein, pa i u hrvatskom i u srbijanskom izdanju knjige Jasenovac 2018. i 2019, tvrdio da je popis JUSP-a Jasenovac nepotpun, no da je na njemu zabilježeno 90–95 % pretpostavljenih žrtava. S obzirom na promjene toga popisa kroz godine, znači da je u svojim knjigama navodio približno od 86 000 do 91 000 stradalih.^[34]

Zaključno, u dijelu hrvatske javnosti broj od 80 000 do 100 000, odnosno od približno 100 000 žrtava logora Jasenovac prihvaćen je kao nedvojben i vjerodostojan, a temelji se na prvotnoj procjeni demografa Vladimira Žerjavića načinjenoj bez sustavnih istraživanja i valjanih potvrda u izvorima. I u dijelu historiografije ukorijenila se tendencija osnaživanja i potvrđivanja Žerjavićevih procjena, uza zanemarivanje i umanjivanje mnogobrojnih prigovora na manjkavosti poimeničnoga popisa JUSP-a Jasenovac na kojem je navedeno nešto više od 83 000 stradalih. Pritom se navodi i da je taj popis „uglavnom dogotovljen u trenutku kada je na njemu 90 do 95 posto pretpostavljenih žrtava“ te da bi se, ako političke strukture tako dopuste, „konačno mogla zaključiti mučna diskusija o broju jasenovačkih žrtava“.^[35] No broj žrtava Jasenovca Žerjavić nije mogao valjano utvrditi primjenom standardne statističke metode i metode prikupljanja podataka iz literature kojom se koristio. Iako broj žrtava nije najbitniji, a ni presudan u razumijevanju i sagledavanju počinjenih zločina, bez sustavnih znanstvenih istraživanja, koja ni do danas nisu provedena, nije moguće precizno odrediti broj stradalih u logoru Jasenovac, stoga su navodi i tvrdnje o približno 100 000 žrtava neutemeljeni i nevjerodostojni.

Vladimir Geiger